Ознака: eu

  • Važne izmene propisa sa vozače kamiona u EU

    Važne izmene propisa sa vozače kamiona u EU

    Već duže vremena vozači kamiona se nalaze medju najaktuelnijim profilima, kako za radnike, tako i za poslodavce. I ne samo u Srbiji, već i u čitavoj Evropi. Radnici iz Srbije i manje razvijenih zemalja  vide posao vozača kamiona negde u Evropi kao spas, ostvarenje sna i priliku za dobru zaradu. A poslodavci, vlasnici transportnih kompanija vapiju i traže vozače kamiona, jer privreda trpi ozbiljne posledice!

    Vozači kamiona iz Srbije, regiona i zemalja Istočne Evrope već su u značajnom broju otišli u razvijene zemlje, a i mnogo njih to pokušava da učini, motivisani višestruko većom zaradom od one koju imaju u svojim zemljama. Čine to, bez obzira na činjenicu da su već iskusili teške uslove rada i odgovornost koje posao vozača kamiona nosi.

    Znaju to i poslodavci, privrednici, pa su tako ministri saobraćaja Evropske unije izglasali nove propise koji treba značajno da poboljšaju uslove rada, odnosno položaj vozača kamiona.

     

    Šta konkretno vozači kamiona mogu očekivati od novih propisa?

     

    Mere koje su ministri izglasali idu u pravcu obezbedjenja neophodnih uslova rada koji će zaštititi vozače kamiona, ali i značajno doprineti bezbednosti u saobraćaju. Vozači koji voze sedmicama ili mesecima, tek po koji dan provedu sa svojom porodicom, a predah izmedju dve etape provode u kabini kamiona na nekom parkiralištu, a to sigurno ostavlja trajne posledice  na fizičko i mentalno zdravlje vozača, ali i na saobraćaj, pa i privredu.

    Novim pravilima je odredjeno da vozači kamiona ne mogu nedeljni odmor provoditi u kabini kamiona. Ako se tokom vikenda nadju na putu, mora im se obezbediti prenoćište u hotelu. Ostavljena je mogućnost ponekog prenoćišta u kabini kamiona, ali posle četiri nedelje na putevima Evrope vozači kamiona se moraju vratiti u svoju domovinu na odmor.

    Pored ovog, novi propisi imaju rešenje i za kompanije koje svoje usluge isključivo pružaju u drugoj zemlji. Ove kompanije moraju vozačima da obezbede pet slobodnih dana izmedju dve vožnje, koje će oni provesti sa svojom porodicom.

    Treba reći da se do novih propisa nije došlo nimalo lako. Pregovarači, ministri saobraćaja Evropske unije polarizovali su se na visoko razvijene zapadne zemlje koje su zahtevale ove izmene i zemlje Istočne Evrope odakle vozači kamiona i transportne kompanije odlaze, a koje ove propise vide kao prepreku dobijanja posla. Tako su se novi propisi izglasali tesnom većinom.

    Kakva je prava situacija na tržištu transportnih usluga?

     

    Posle perioda recesije, privreda Evrope, pa i sveta, krenula je putem snažnog razvoja, pa je potreba za saobraćajnim uslugama, kako u teretnom, tako i u putničkom drumskom saobraćaju sve veća. Zapadne zemlje već dugo ne mogu u svojoj radnoj snazi da obezbede sve profesionalne vozače kamiona i autobusa koji su im potrebni. Tako su vozači i kompanije iz istočnih zemalja dobili svoju priliku.

    Vlasnici ovih kompanija videli su tu i mogućnost da od svojih vozača zahtevaju mnogo više radnog angažovanja, odgovornosti i prihvatanje ponekad nedostojnih uslova rada. Ako se sve to preračuna, zarade nisu bile adekvatna naknada.

    Tako posla ima mnogo, a vozači kamiona su i dalje deficitarni.

    ( izvor: Dojče vele )

  • Kako doći do EU Pasoša ?

    Kako doći do EU Pasoša ?

    Kada bi mladi ljudi u Srbiji sastavljali liste svojih najvećih želja verujemo  da bi se na većini lista želja našao pasoš Evropske unije. I sigurno bi bio vrlo visoko plasiran! Jer, pored čitave armije onih koji su već napustili ovu zemlju, ima mnogo onih koji sanjaju da odu i potraže posao u nekoj od zemalja Evropske unije.

    Prema nedavno objavljenim podacima koje je obelodanila resorna ministarka zadužena za populacionu politiku, čak trećina mladih u Srbiji želi da ode i potraži bolji život, posao u Evropskoj uniji. Koliko mladih će to još poželeti, videćemo.

    A svi koji žele da odu znaju veoma dobro da se sa pasošem Evropske unije brže i lakše može doći do posla u Evropskoj uniji, dobiti bolja pozicija i veća zarada, ostati duže ili trajno.

     

    Kako stići do pasoša Evropske unije?

     

    I za državljanstvo Evropske unije važi ono što prati popularnost stvari, dogadjaja, ljudi. Poželjnost, atraktivnost pasoša Evropske unije ili neograničenih boravišnih dozvola bila je dobra prilika za nastanak ilegalnog tržišta državljanstvima zemalja unije.

     

    Iako se već godinama slutilo da postoji trgovina državljanstvima „na crno“, tek je skorašnja afera u Bugarskoj i hapšenje državnih službenika to potvrdilo. Oni su već godinama falsifikovali dokaze o bugarskom poreklu gradjanima Makedonije, Moldavije i Ukrajine, a za uzvrat zaradjivali hiljade evra. Gradjani, uglavnom iz Istočne Evrope, kupovali su ove dokaze u uredu za Bugare u inostranstvu i tako sticali bugarsko državljanstvo, odnosno Evropske unije.

    Kako navodi Dojče vele, i u mnogim drugim evropskim državama korumpirani službenici falsifikuju dokumenta i tako zaradjuju značajne svote novca. Neka istraživanja govore o tome da se i u Rumuniji i u Madjarskoj godinama trguje lažnim dokumentima o poreklu. Tako je čak dve trećine Moldavaca rumunskog porekla. U Ukrajini živi značajan broj pripadnika rumunske i madjarske nacionalne manjine.

    Nasuprot „trgovini na crno“ državljanstvima, u gotovo polovini zemalja Evropske unije postoji već više godina put legalnog sticanja državljanstva, poznat kao sistem „Zlatne vize“. Tako je u Bugarskoj, Grčkoj, Velikoj Britaniji, Letoniji, Litvaniji, Malti, Austriji, Portugaliji, Španiji, Madjarskoj i Kipru, u poslednjih nekoliko godina, izdato najmanje 6.000 državljnstava i preko 100.000 boravišnih dozvola, tako što su za to plaćene značajne sume novca, ili su gradjani odredjena sredstva investirali u te zemlje.

    Primera radi, kada žitelji Rusije, Kine ili iz drugih delova sveta kupe u Portugaliji nekretninu vrednu bar 500.000 evra, oni stiču pravo neograničenog kretanja prostorom Šengena, koji čini 26 evropskih zemalja. Grčka je utvrdila dvostruko niži limit, pa za nekretninu od 250.000 evra stranac dobija boravišnu vizu, a Malta odnedavno strancu koji uloži 650.000 evra nudi svoje državljanstvo.

    ( izvor: BIZlife portal )

  • Kolike su zarade u Evropskoj Uniji, a kolike u regionu?

    Kolike su zarade u Evropskoj Uniji, a kolike u regionu?

    Znamo da teško dolazimo do posla, da je perspektiva neizvesna, da zarade ne obezbedjuju pristojan život… A kakve su stvarne zarade koje zaradjujemo, ili, preciznije, kakav je odnos prosečne zarade u Srbiji sa zaradama u zemljama Evropske unije, odnosno u zemljama regiona?

    Poslednji raspoloživi podaci su bili oni koji se odnose na zarade u septembru, ove godine, tako da su statistički podaci za 2017.godinu iskazani zaključno sa tim mesecom.

    Ovako obradjeni podaci pokazuju da  prosečna zarada u Srbiji, za 2017.godinu iznosi 409 evra. U okviru regiona  u Crnoj Gori je prosečna zarada 510 evra, u Bosni i Hercegovini iznosi 432 evra, a najniža je u Makedoniji – 372 evra.

    REKLAMAREKLAMA

    Kada su u pitanju ostale zemlje bivše Jugoslavije, a koje su postale članice Evropske unije, Slovenija prednjači sa 1.074 evra, a prosečna zarada u Hrvatskoj je 792 evra.

    Visok raspon prosečnih zarada karakteriše i zemlje Evropske unije. Naravno, apsolutni iznosi zarada se veoma razlikuju!

     

    RangDržavaProsečna zarada u €

    2017.

    Prosečna zarada u €

    2014

    1Danska3.0953.122
    2Luksemburg3.0093.189
    3Finska2.5092.330
    4Švedska2.4652.690
    5Irska2.4642.160
    6Nemačka2.2702.054
    7Holandija2.2632.136
    8Francuska2.1572.128
    9Velika Britanija2.1022.597
    10Belgija2.0911.946
    11Austrija2.0092.114
    12Italija1.7621.923
    13Španija1.7181.615
    14Kipar1.6581.833
    15Slovenija1.0741.044
    16Malta1.0211.092
    17Portugalija984985
    18Grčka947818
    19Estonija945841
    20Češka837701
    21Hrvatska792710
    22Slovačka755683
    23Poljska752678
    24Letonija703557
    25Litvanija637524
    26Madjarska622503
    27Rumunija515398
    28Bugarska406333
    Na nivou Evropske unije1.5201.489

     

    Lako je uočljivo da se prosečne zarade u zemljama Evropske unije višestruko razlikuju. Primat imaju zemlje Skandinavskog poluostrva, a iza njih slede zemlje Zapadne Evrope. Na začelju su zemlje Centralne i Istočne Evrope.

     

  • Gde su najviše plate u EU, a gde najniže?

    Gde su najviše plate u EU, a gde najniže?

    Koliko je veliki raskorak između razvijenih država članica Evropske unije i onih siromašnijih, najbolje pokazuju podaci o platama i troškovima rada. S druge strane ovo se može videti i kroz migracije radne snage iz jedne zemlje u drugu, što je omogućeno kroz slobodu kretanja radnika u Evropskoj uniji

     

    “Odliv mozgova” za jednu zemlju znači “priliv mozgova” drugoj, i to poslednjih nekoliko godina oseća i Hrvatska, koja se nedavno pridružila Evropskoj porodici, iz koje se iseljavaju lekari, medicinske sestre, vozači, mašinbravari i to mahom u Nemačku, Irsku, skandinavske zemlje. Glavni, ako ne i jedini razlog za to je veća zarada naravno.

    eurostat_bruto_satnica-eu

    Izvor: Eurostat

     

    Prema podacima Eurostata, bruto cena radnog sata u EU varira od 4,1 evra, koliko iznosi trenutno u Bugarskoj, do 40,7 evra, koliko je u Nemačkoj. Prema tim podacima zaposleni u SR Nemačkoj zaradi gotovo pet puta više nego radnik u Hrvatskoj gde je prosečna bruto cena radnog sata 9,6 evra.

    Evropski rekorder kada je u pitanju visina bruto satnice je Norveška, koja i nije član EU, i to sa satnicom u visini od 51,2 evra.

    Pored Bugarske i Hrvatske među zemljama koje imaju najniže satnice u Evropi su Rumunija (5 evra), Litvanija (6,8), Letonija (7,1 evro), Mađarska (7,5), Poljska (8,6).  S druge strane lestvice su Nemačka i Belgija sa satnicom od 39,1 evro, Luksemburg (36,2) i Švedska (37,4), kao i Irska gde je prosečna cena sata rada 30 evra.

    g3363

    Prema podacima Evropske konfederacije sindikata, svaki treći radnik u Evropi jedva spaja kraj s krajem. Imajući ovu činjenicu u vidu oni su se na sednici svog izvršnog odbora dogovorili oko pokretanja kampanje kojom će se tokom cele 2017. godine boriti za povećanje plata za sve evropske radnike. Prema njihovim rečima, iako su se  profiti i plate menadžera odavno su se oporavili od krize, plate radnika se još uvek nisu vratile na onaj nivo pre krize. Stoga će oni zajedno sa evropskim sektorskim sindikatima i nacionalnim čelnicima istražiti razlike u platama širom Evrope, uključujući zaostajanje plata u odnosu na produktivnost, kompanije koje zadržavaju izrazito visok udeo profita za sebe umesto da profit dele sa radnicima kroz veće plate, kompanije koje imaju izrazito velike razlike u platama između onih na vrhu i niže plaćenih radnika, nepravedne razlike u platama među sektorima u različitim zemljama, i zemlje sa posebno niskim minimalnim platama ili nepravednim izuzecima iz plaćanja minimalne plate.

    Izvori:

    Slobodna Dalmacija, Eurostat