NEMAČKA VIDJENA OČIMA NAŠE SREDNJOŠKOLKE

Za većinu onih koji odluče da bolju budućnost potraže izvan granica ove zemlje može se reći da su vodjeni ekonomskim motivima. Onda je sasvim razumljivo da za traženje posla u Nemačkoj ne žale truda. Posao i zarade u Nemačkoj obezbediće lep život. A da li su posao i plata dovoljni za takav život? Mislimo li šta sve može da doprinese boljem životu, ali i da ga oteža, nekad do granica prihvatljivog?

Koliko se zaradjuje u Nemačkoj, koji se poslovi nude, kakva je socijalna politika, radno zakonodavstvo, sve to možemo saznati. No, od značaja mogu biti i brojne druge informacije: o navikama i običajima kod Nemaca, o tradiciji, istoriji, kulturi, odnosima medju ljudima…

Tako je Agenciji Beta svoje vidjenje Nemačke prenela srednjoškolka Lara Novak iz niške gimnazije, koja je provela mesec dana u Nemačkoj, u Štutgartu i tamo pohadjala školu, zahvaljujući stipendiji Udruženja “Gerhard” iz Sombora.

Jedno od prvih iznenadjenja koje je doživela odnosi se na upotrebu mobilnog telefona u školi:

„Učenici ne smeju ni da pomisle da koriste mobilni telefon za vreme časa ili malog odmora. Makar da učenik samo drži telefon u ruci, profesor je dužan da ga pošalje kod direktora i da mu oduzme telefon. Korišćenje mobilnih telefona, dozvoljeno je samo u menzi, za vreme pauze za ručak“, rekla je ona agenciji Beta.

Smeštena u nemačkoj porodici, redovno je pohadjala školu koju ovako ocenjuje:

„Većina predmeta se podudara sa našim, ali je generalno gradivo iz svih predmeta dosta lakše i drugačije organizovano. Učenici se sa gradivom upoznaju kroz nekoliko nivoa koji se nadograđuju, ne moraju da uče detalje, već samo ono što je najosnovnije iz neke oblasti“, kazala je Novak.

Iako atmosferu na časovima ocenjuje kao opuštenu, ona je dovoljno radna da se većina obaveza završi u školi. Ocene su u rasponu od jedan do šest. Jedan, kao najviša ocena dodeljuje se za izuzetno znanje, čak i kada učenici sami sebe ocenjuju – “rekli su mi da bi tako samo lagali sebe“, kaže Lara.

Učenici u Nemačkoj ručaju u školi, u menzi, a imaju mogućnost da u menzi i rade, za besplatan obrok ili malu nadoknadu.

Posebno Lara ističe srdačnost i naklonost koju su drugovi u školi pokazali prema njoj, kao i druželjubivost, suprotno uobičajenom mišljenju da su Nemci hladni i nespremni na druženje. Zahvaljujući njima upoznala je gradske znamenitosti i zaključila da „srednjoškolci u Nemačkoj izlaze u kafiće kao i mi u Srbiji, ali mnogo više vole da šetaju parkovima ili gradom. Razlikuju se i po tome što u kafiću niko ne drži telefon u rukama, svi pričaju sa društvom“.

Lara je posebno istakla velike kulturološke razlike izmedju nemačkih i naših porodica. Svi članovi porodice su, dodala je, uključeni u poslove po kući i svi se trude da učine sve što je u njihovoj moći da bi olakšali zajednički život.

Dodaj komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *