Kako izgleda život i rad u Kini?

Kako neki vole da kažu, svet je postao jedno veliko globalno selo. Skoro da i jeste tako, pa u vreme velikih ekonomskih migracija i naše radnike možete gotovo svugde sresti. Kada je reč o onima na drugim kontinentima, sada već značajan broj naših radnika pronašao je posao u Kini i započeo život u dalekoj, neobičnoj zemlji.

Imajući u vidu snažan privredni rast i visoke tehnologije, izuzetni rast životnog standarda, sve je više naših sunarodnika koji veruju da bi posao i život u Kini bo ostvarenje njihovog sna.

Kako do posla u Kini dolaze naši radnici?

Iako i ovde ima, sigurno, mnogo odgovora, iskustvo jedne naše sunarodnice može biti od koristi i drugima. Andrea Sunturlić je Kinu odabrala tek pošto je odustala od odlaska u Ameriku. Procedure za odlazak u Ameriku su bile suviše komplikovane, a prijatelji koji su već bili u Kini preneli su joj svoje zadovoljstvo životom i radom u Šangaju.

Andrea je preko interneta posao u Kini pronašla za tri dana, i to u struci, kao predavač umetnosti na engleskom jeziku. Nekoliko narednih meseci proteklo je u pripremama za put. O iskustvu svog dečka Andrea kaže:

„Kina je ogromno tržište i ako iole znate da radite posla ima. Moj dečko je našao posao za dve nedelje, ali za razliku od Srbije ovde je pronalazak posla tek prvi korak, a kod drugog koraka se naši ljudi najčešće sapletu. Agenti za regrutovanje predavača vam odmah kažu ’samo ti potpiši, sve ćemo mi posle lako da sredimo’, ali vam ne kažu kada. Nekada prođu i meseci dok se reši radna viza, a vama za to vreme ponestaje vremena, novca i nerava“.

S obzirom da srpskim državljanima nije potrebna viza za Kinu, to naše radnike koji potraže posao u Kini dovodi u poseban položaj, koji Andrea objašnjava:

“Srbija nema vizu za Kinu ali to je zapravo neočekivana komplikacija jer se pri zaposlenju drugima samo prevede viza iz turističke u radnu, a vi kao Srbi nemate nikakvu vizu i oni se potpuno zbune. Uvek treba imati u vidu da vam je birokratija svuda u svetu proces. Tako je kako je, na kraju se sve isplati“,

Kako izgleda I koliko košta život u Kini?

Prosečna plata predavača u Kini premašuje 2.000 dolara. Naravno, I davanjem časova se može dodatno zaraditi, jedan dvočas je 35 dolara.  Za konforan stan na dobroj lokaciji u Šangaju treba izdvojiti 1.000 dolara, ali se može živeti I u kampusu za predavače ili u paru, čime će se troškovi prepoloviti.

Troškovi hrane I odeće nisu visoki. Moguće je uvek pronaći povoljnije cene I dodatno redukovati troškove. Ono što stvarno, makar prvih meseci rada I boravka u Kini predstavlja problem je prilagodjavanje na sasvim drugačiju kulturu, u najširem smislu.

Andrea tu ističe sasvim nepoznat jezik I pismo što oteževa gotovo svaku situaciju u svakodnevnom životu. Sa druge strane, Šangaj je odlično organizovan grad, a metro savršeno funkcioniše. Sve I da se izgubite, nema opasnosti, jer je grad sasvim bezbedan.

U Kini postoji ogromno tržište I velika tražnja, ali Kinezi znaju šta hoće. U manjim mestima je lakše pronaći posao, a I očekivanja su manja. Većina ljudi se ovde snadje, ali sve zavisi od očekivanja, sposobnosti I spremnosti na prilagodjavanje.

Da Ii je u Kini prednost to što si iz Srbije?

Odgovor može biti potvrdan. Kinezi, uglavnom, znaju za Srbiju I prepoznaju je po Novaku Djokoviću, Titu, Valteru, bombardovanju njihove ambasade u Beogradu.

Ali, ni tragovi neprijatnih dogadjanja u našoj zemlji nisu sasvim nestali, pa je otvaranje računa u većini banaka u Kini prilično delikatno za naše sunarodnike. Kod njih se mi nalazimo na listi rizičnih zemalja za poslovanje.

( izvor: Naši u svetu )

Dodaj komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *