Za odlučne i ambiciozne koji su svesni svojih prednosti, znanja i posebnih veština, posao u Kzvajtu ne mora da bude samo želja. Kuvajt jeste obećana zemlja, u velikoj ekspanziji, sa naglašenom potrebom za stručnom radnom snagom koja može da odgovori zahtevima savremenog tehnološkog razvoja.
Kuvajt, kao i ostale muslimanske zemlje Persijskog zaliva, ima svoje specifične procedure, koje stranci koji nadju posao u Kuvajtu moraju poštovati.
Svi stranci koji dolaze u Kuvajt moraju obezbediti vizu ili ulaznu dozvolu. Imigracioni propisi u Kuvajtu utemeljeni su na pokroviteljstvu, garanciji kojom davalac garancije preuzima svu odgovornost za stranca u Kuvajtu. Davalac garancije radniku koji je dobio posao u Kuvajtu je privatna kompanija ili državna institucija koja je ponudila posao.
Za kraći boravak u Kuvajtu treba obezbediti turističku vizu. Izdaje se u roku od dva dana, a važnost joj je do 30 dana. Stranci iz sedamdeset zemalja, medju kojima su oni iz SAD i zemalja Evropske unije ne moraju da obezvede vizu pre dolaska u Kuvajt, dok ostali, medju njima i naši sunarodnici, obezbedjuju vizu pre dolaska u Kuvajt..
Oni kojima je ponudjen posao u Kuvajtu moraju da obezbede radnu dozvolu i boravišnu vizu.
Prihvaćena, važeća ponuda posla je osnovni dokument kojim se poslodavac- privatna kompanija ili državna institucija – obraća Ministarstvu rada i socijalne politike u Kuvajtu, sa zahtevom za izdavanje radne dozvole.
Postupak dobijanja boravišne vize, poznate kao iqama, zasniva se na važećoj poslovnoj ponudi po osnovu koje poslodavac- privatna kompanija ili državna institucija – u ime stranog radnika podnosi zahtev za izdavanje.
Dokument koji će se izdati poznat je kao NOC ( No Objective Sertificate ) i obezbedjuje stranom radniku ulazak u Kuvajt. Po dolasku radnik će priložiti potrebna zdravstvena uverenja ( medju njima su i ona koja se odnose na AIDS i tuberkulozu ) i podneti zahtev za izdavanje boravišne vize.
Po dobijanju boravišne vize strani radnik u Kuvajtu stiće pravo da podnese zahtev za izdavanje potrebnih dokumenata, kako bi i članovi njegove porodice došli u Kuvajt. Zakonom je utvrdjena minimalna zaarada koju radnik ostvaruje da bi mogao da okupi svoju porodicu. Ona iznosi 650 kuvajtskih dinara mesečno,odnosno 450 kuvajtskih dinara mesečno,ako radnik radi u javnom sektoru ( 1 kuvajtski dinar vredi nešto više od 373 dinara ). Proceduralno, postupak dobijanja dokumenata je sličan onom kojim strani radnik pribavlja dokumenta.