Koliko stvarno radimo? A koliko bi smo želeli da radimo? Šta očekujemo?
Naše poslovno, profesionalno angažovanje na odredjenom poslu ima primarni cilj da zaradom koju tako ostvarimo obezbedimo materijalno finansijsku pretpostavku kvalitetnog i ispunjenog života.
U tom smislu radno vreme vrlo značajno utiče na naš stav, odnos, doživljaj posla koji obavljamo. To potpuno objašnjava činjenicu da se tokom proteklih vekova kompleksno i stručno izučavao fenomen radnog vremena.
Društveno ekonomski odnosi i tehničko tehnološki razvoj imaju presudni uticaj na definisanje pravog radnog vremena, pauza, odmora. Ali medicinska, psihološka, socijalna, kulturna i druga istraživanja omogućavaju stvaranje potpune slike iz koje će proisteći najbolje rešenje: uspešni poslodavci koji ostvaruju profit i motivisani, zadovoljni, kreativni radnici.
Želja za sve većim uvećanjem profita dovela je do toga da je “rad od jutra do sutra” postao imperativ. U svojoj knjizi “Dva sjajna sata” Džoš Dejvis piše o izostanku očekivanih efekata ovakvog rada.
Produktivnost je daleko od očekivane, a posledice po zdravlje radnika odista zabrinjavaju. Rizik od bolesti srca, od moždanog udara, od depresije značajno raste, a Japan se suočava sa fenomenom “karoshi” – epidemija smrti od preteranog rada.
Iako je opsesija efikasnošću i produktivnošću ovladala svetom, poznati svetski umovi ukazuju na značaj odmora i zabave za kvalitetan život čoveka.
Kada je radno vreme skraćeno i utvrdjeno osmočasovno radno vreme, bilo je to posledica industrijske revolucije. A novija istraživanja preporučuju 25-očasovnu radnu nedelju za radnike starosti iznad 40 godina. Švedjani već rade šestočasovno radno vreme i pokazuju zavidne efekte tog rada.
Ako smo sasvim predani poslu, to zahteva više odmora. Stokholmski psiholog Anders Erikson tvrdi da većina ljudi može bez odmora raditi maksimalno jedan sat. A najuspešniji ljudi u svetu umetnosti i sporta ne rade više od pet sati dnevno bez prestanka. Druga tajna uspeha su kratke pauze i dremanje!
Evo kako psiholog Erikson opisuje naše mentalne funkcije:
“Naš mozak nikad nije besposlen. Tokom odmora aktivira se osnovna komunikaciona mreža (eng. default-mode network) koja igra presudnu ulogu u konsolidaciji sećanja i zamišljanju budućnosti.
Isto područje aktivira se kada posmatramo druge, razmišljamo o sebi, donosimo moralne sudove ili procenjujemo tuđe emocije. Drugim rečima, odmor nam pomaže pri pamćenju, predviđanju, društvenim interakcijama, empatiji i razumevanju samih sebe.
Osnovna komunikaciona mreža zaslužna je za kreativnost, pa ne čudi da su velikim umovima najbolje ideje na pamet “padale” u kadi ili u šetnji.
Od toga na na kraju zavisi naša sreća, jer bez introspekcije ne uspevamo svoja dela uklopiti u širu sliku i pridati im značenje, pa nam život postaje besmislen i prazan, a to škodi fizičkom i psihičkom zdravlju”.
( izvor: BBC/Index )